Da li je pravda konačno napravila iskorak?

Građanski aktivisti posljednjih godina u BiH aktivno apeluju na pravosudne institucije i ukazuju na toliko očigledne propuste i nemar, ali i korupciju unutar ovih institucija. Da li pomaci u slučajevima Memić i Dragičević započinju novu eru u pravosuđu BiH ? Da li se "pravda" konačno odlučila da napravi iskorak iz začaranog kruga politizacije i korupcije jedne od najvažnijih institucija u našoj zemlji?

Svjedoci smo bili jutra koje je nakon 5 godina potrage za istinom o ubistvu mladića Dženana Memića, ipak osvanulo u Sarajevu. Tog jutra su započela prva hapšenja od strane SIPA-e na zahtjev Državnog tužilaštva Bosne i Hercegovine, a u vezi su upravo sa ovim do sada nekažnjenim zločinom. Vapaji porodice Memić godinama odjekuju hodnicima pravosudnih institucija u Sarajevu, ali i Sarajevskim ulicama, na kojima su im podršku dali njihovi brojni sugrađani.

Nakon realizovane, a dugo tražene od strane građana, promjene u VTSV-u , kao vrhovnom pravosudnom organu i smjene Milana Tegeltije koji je puno štete nanio ne samo ovoj instituciji i njenom ugledu, nego i ugledu i povjerenju u cijeli pravosudni sistem, stvari su počele da se pokreću sa mrtve tačke.  Dokaz tome je i akcija SIPA-e po nalogu tužilaštva u kojoj su  01.februara ove godine uhapšeni  Hasan Dupovac, nekadašnji šef Odsjeka MUP-a KS za saobraćajne istrage, te Zijad Mutap, otac Alise Mutap koja je u noći 8. februara 2016. godine bila u društvu sa Dženanom Memićem kada je zadobio povrede od kojih je preminuo 15. februara.

Očekivanja porodice Memić i njihovog advokata Ifeta Ferageta su da je ovo samo početak , nakon koga će veoma brzo uslijediti i rasplet u kojem će biti predstavljeni svi oni koji su učestvovali u organizovanom zataškavanju ovog zločina 5 godina.

 FB IMG 1614082461128

Ista očekivanja ima i porodica Dragičević, koja je nakon 3 godina borbe za istinu o smrti svog djeteta, juče konačno primila dobru vijest, da je Tužilaštvo BiH  tražilo od Okružnog tužilaštva u Banja Luci na uvid  i slučaj ubistva njihovog sina Davida. Za ovaj čin su zaslužni brojni apeli porodice Dragičević i članova grupe "Pravda za Davida", da upravo Državno tužilaštvo preuzme ovaj slučaj. Oni su neprestano i sasvim opravdano tvrdili da se u Okružnom tužilaštvu vrši konstantna opstrukcija u rješevanju ovog ubistva , te da je glavni krivac za to tužilac Dalibor Vrećo, koji za svo ovo vrijeme istragu nije pomakao sa mrtve tačke. Takođe jedan od "vrlo zaslužnih" za to što je ovaj slučaj u Tužilaštvu tapkao gotovo tri godine, jeste i penzionisani tužilac Želimir Lepir, koji je i sam jednom prilikom izjavio da je lično od ministra Lukača dobio naredbu o nesprovođenju istrage, čime je zapravo vrlo jasno stavio do znanja "od kud vjetar duva" i ko povlači glavne konce u opstrukciji ove istrage ubistva. 

Samim tim, vrlo su opravdane i optužbe oca ubijenog Davida, Davora Dragičevića, koji je više puta naveo ministra Lukača kao jednog od glavih aktera u opstrukciji istrage. Zbog takvih njegovih izjava, Dragan Lukač ga je zajedno sa Darkom Ilićem, bivšim načelnikom Uprave za organizovani kriminal i patologom Željkom Karanom , koje je Dragičević takođe navodio kao saučesnike u zataškavanju zločina, podnio tužbu za klevetu, kojom njih trojica traže od oca ubijenog mladića da im isplati odštetu za "klevetu" u iznosu od  24 000 KM? Darko Ilić je bio prva osoba koja je u javnosti iznijela neistine vezano za ovaj slučaj i koji je pri tome tvrdio kako se radi o "nespornim činjenicama", što se na kraju pokazalo da ni u jednom segmentu njegovo izlaganje nije imalo podlogu kao istinite tvrdnje , niti je do tada bila sprovedena ikakva istraga ovog slučaja. Patolog Karan je na pres konferenciji održanoj 26.03.2018. godine, svojim ponašanjem ukazivao da se radi o vrlo čudnoj situaciji , a tom prilikom je izjavio da je u krvi Davida Dragičevića pronašao LSD, alkohol i marihuanu. Da je sama ova njegova izjava bila laž, pokazalo se veoma brzo, na osnovu nalaza koje su roditelji uradili na Forenzičkom institutu u Beču, ali i nalaza koje je Tužilaštvo uradilo na institutu u Zagrebu. Važan je i podatak , da je sam Željko Karan par dana prije ove pres konferencije za medije izjavio kako Zavod za patologiju RS nema aparat kojim je moguće obaviti ovakve pretrage i apleovao je da institucije pomognu nabavku aparat čija je vrijednost bila oko 250 000 KM.

Zbog svih ovih izjava i kasnijih dokaza kojima je čak i ovako nemarno Tužilaštvo dokazalo da su ove tvrdnje bile lažne, kao i zbog zahtjeva koji su dolazili "s vrha" da se istraga zaustavi, bez obzira na duševno stanje roditelja, sasvim su opravdane njihove sumnje i optužbe koje su iznosili u javnosti. To je moglo biti jasno svakom čovjeku koji je sva ova dešavanja pratio i objektivno prihvatao činjenice.

Postavlja se pitanje, da li će , ukoliko Državno tužilaštvo BiH preuzme ovaj slučaj, umjesto dobijene tužbe i isplate nadoknade "za duševnu bol i narušavanje ugleda" , sva trojica ovih aktera zapravo dobiti jedan sasvim drugačiji poziv ili iznenadnu posjetu SIPA-e, kao što je to bilo tog 01. februara u Sarajevu?

Pravda je juče napravila iskorak, sada nam ostaje da vidimo da li će imati snage i hrabrosti da i dalje nastavi koračati putem rješavanja ova dva slučaja ubistva koji godinama unazad potresaju cijelu Bosnu i Hercegovinu. 

Autor : SLOBODNA RIJEČ