Kada bi neki poznati filmski režiser htio snimiti film za Oskara vjerujem da bi u Bosni i Hercegovini imao nepresušnu inspiraciju.
Država sa dva entiteta , jednim distriktom, tri konstutivna naroda, tri predsjednika, mnoštvo političkih stranaka, bezbroj političara i isto toliko kriminalaca (možda malo više), država sa čudnom zastavom i himnom bez teksta ne može biti bolja podloga za prestižnu filmsku nagradu! Nesretne devedesete bi se mogle svrstati u ratni žanr, dramu ili triler. Umjesto da nam taj film bude opomena svima, danas ga pojedini političari koriste za pravdanje vlastite nespsobnosti pa tako često čujemo "poslijeratni period" i to 26 godina poslije završetka rata.
Završetak rata, nada u bolje sutra ,a svaka iduća godina će pokazati besmisao ratnih devedesetih.Tih poslijeratnih godina bez obzira na žrtve i druge poslijedice narod je nekako bio sretan da se samo više ne puca. Upravo to, "samo da se ne puca" ispostaviće se kasnije da će nam doći glave.
Zatim su nas ubjedili da je privatna svojina mnogo efikasnija od državne pa je krenula privatizacija državne svojine. I tada je bilo "samo da se ne puca"! Kao vukovi sa Wall Streeta su rastrgali i razvukli sve ono što je moglo da radi i poslije ratnih dejstava pogotovo ako znamo da u mnogim gradovima gdje su bile fabrike ratnih dejstava nije ni bilo. I danas postoje mala porodična preduzeća koja rade na mašinama iz privatizovanih fabrika. Ovo je drugi put kada su "jaganjci utihnuli" , prvi put je bio kada su uzete puške u ruke početkom devedesetih.
Jedan poseban naziv filma mogao bi da bude "Sjaši Kurta da uzjaše Murta" , naravno svi prepoznajemo izborni proces koji narodima u BiH još ništa dobro nije donio. Jedini koji su od izbora i vlasti imali korisiti su političari i njihove prodoice. Od prvih izbora u BiH da danas narod je sve siromašniji a političari sve bogatiji. Nikoga nije briga kako jer su jaganjci opet utihnuli.
BiH je u vrhu liste zemalja u kojima se pere novac, imamo zataškavanje ubistava, spregu kriminala i političara , kriminala i MUPa, spregu kriminala sa pravosudnim sistemom, trasa smo za prevoz narkotika ... Tačno me podsjeća na Čikago 1930 godine , Al Capone uz primjese Pabla Eskobara. Sve ovo pokazuje odličan teren za snimanje nekog krimi filma. Kada uzmemo u obzir afere oko kiseonika i borbu sistema koji umjesto da kazni počionioce on zataškava ono što je uveliko dokazano.
Na kraju možemo reći da je ovo zemlja komedije ali ujedno i tragedije, horora ali i kriminala kakvog bi teško ekranizovali i najbolji svjetski režiseri. Sve to je su jaganjci odavno utihnuli!
Autor : Slobodna riječ
