Intervju : Milica Ubavić „Ne dozvolite da vam životom upravljaju predrasude, strahovi i tuđi interesi“

Milica Ubavić je prije svega Banjalučanka srcem i dušom, koja svoj grad pamti i kroz najteža vremena i koja je , kao što sama kaže, sa svojim sugrađanima preživjela mnoge egzoduse, te samim tim vjeruje da će se Banja Luka sa svojim hrabrim sugrađanima izboriti i kroz ovo teško razdoblje u kojem je sada. 

Nastavnik je srpskog jezika i književnosti i iz banjalučkih đačkih klupa na put je izvela brojne generacije đaka . U Banja Luci je završila osnovnu školu , Gimnaziju , Pedagošku akademiju i Filološki fakultet. Kao građanski aktivista već dvije godine se bori za istinu o ubistvu banjalučkog studenta Davida Dragičevića. To je njen zavjet kao nastavnika i prosvjetnog radnika, jer ova borba je borba za sve one koje je učila da iz đačkih klupa zakorače u svijet odraslih. Taj svijet mora za njih biti bolji, biti prije svega siguran. A to sada svakako nije. Narušena su i osnovna ljudska i demokratska prava svakog čovjeka, a mladost odlazi iz školskih klupa u tuđi svijet. Milica je u biti stala na trg u martu 2018. godine pored svojih đaka, jer djeca i mladost su zapravo i pokrenuli tu borbu za istinom i pravdom koja traje i danas. Ova priča nas podsjeća na jedna druga teška vremena, kada su profesori i nastavnici isto tako stali uz svoje đake u Šumaricama kod Kragujevca 21. oktobra 1941. godine. Uz svoje đake i u dobru i u zlu, možemo slobodno reći da je lična parola Milice Ubavić.    

Poštovana Milice, dugo godina ste u prosvjeti i u kontaktu sa mladim ljudima. Koliko je to uticalo na vaš stav i opredjeljenje da se uključite u građanski aktivizam?

Prošlog ljeta mi je u Parkiću na protestu prišla  jedna moja bivša učenica, sada već mlada žena, i oduševljeno rekla: ‚,Znala sam da ćete Vi biti tu!‘‘ Nisam nikada razmišljala o uticaju prosvjetnih radnika na učenike van same nastave i obrazovnog procesa, niti je neverbalna komunikacija  oblast koju možemo potpuno kontrolisati. Ova simpatična crtica iz Parkića mi je potvrdila da svi, bez izuzetka i često nesvjesno,  predstavljamo neku političku opciju ili filozofski stav. Sam rad sa djecom nije nimalo uticao na moja suštinska opredjeljenja, ali jeste na konkretnu aktivnost i angažovanost u  maratonskom dvoipogodišnjem protestu neformalne grupe građana Pravda za Davida i u političkom subjektu Pokret Pravde.

Bili ste od prvog dana učesnik protesta u Banja Luci Pravde za Davida. Da li ste zbog svog aktivizma imali problema?

Prvo sam imala velikih problema na poslu,  a onda sam otišla na proteste. Da pojasnim. Prije desetak godina sam se suočila sa vrlo opskurnim mehanizmom po kojem vlast funkcioniše.  Pojavio se novi tip partijskog funkcionera - apsolutni gospodar tvoje sudbine.  Brutalno ubistvo Davida Dragičevića koje je zgrozilo Banju Luku a i cijelu zemlju i bezočno zataškavanje tog zločina od strane aktuelne vlasti između ostalog je pokazalo svima kako ta vlast funkcioniše. Najviše od svega me je pogodila dehumanizacija žrtve, dobro poznata taktika nacističke Njemačke. Teško je natjerati poštenu većinu da saučestvuje na bilo koji način u zločinu, ali uz jaku propagandu i to je moguće. Znala sam odmah da se tu ništa neće moći učiniti, znam mentalni sklop ubica i saučesnika, znam da neće stati dok ne unište porodicu Dragičević i Pravdaše. Nije ni poenta u tome hoće li neko od nas imati problema, cilj je da izađemo iz ovog blata zajedno i da izgradimo zdravo društvo. Ako se to ne desi, onda, bar za mene, nije ni važno šta će biti. Ko bi uopšte želio da živi u takvoj zemlji? Ja ne.

Kakav je Vaš stav prema diskriminaciji koju prema Vama čine pripadnici MUP-a, jer i sami ste bili optuženi za remećenje javnog reda i mira stajanjem ispred Hrama Hrista Spasitelja u Banja Luci ? Sudskim odlučivanjem je doneseno rješenje da niste počinili nikakav prekršaj.

Opet voda na naš mlin. Tvrdimo da se vrši diskriminacija, da su najvažnije  institucije privatizovane, da se zakoni proizvoljno tumače kao da smo na pijaci, a ne u državi  21. vijeka, i svaka prekršajna prijava je dokaz da smo u pravu.

Da li smo za takav odnos policije i uopšte institucija prema nama samima krivi i mi građani?

                                                     Milica 

                                                                                                                    Foto : Milica Ubavić, privatna arhiva

Građani nemaju podanički i kmetovski mentalitet. Građanska svijest se stiče, razvija i njeguje. Presudnu ulogu ima škola koja je dužna da osposobi dijete da  kritički razmišlja i kreativno rješava probleme od najranije dobi. To je vrlo mučna i nepopularna tema. Ali i odgovor zašto je svaka reforma školstva propala.

Kako ste se odlučili na taj korak da uđete u političke vode i pokušate svojim radom kroz Gradsku skupštinu da nešto u svome gradu promijenite?

Sada je najvažnije da Pokret Pravde uđe u Gradsku skupšinu i učestvuje u odlučivanju o svojoj sudbini. Možemo biti vrlo glasni i vidljivi. Imamo jednostavne i konkretne ciljeve: transparentnost u radu svih institucija, zakonitost u radu i strogo sankcionisanje nepridržavanja zakona, inventura - svođenje računa, bezbjednost, zdrava životna sredina... sve što se tiče normalnog, svakodnevnog života. Visoka politika i neka maglovita daleka bolja budućnost nas apsolutno ne interesuje ,jer znamo dobro šta iza toga stoji.

Kako su Vaša porodica i Vaši prijatelji reagovali na takvu Vašu odluku?

Pozitivno, sa malom dozom straha. Ova borba  traje zaista dugo i ide nekim svojim prirodnim tokom. Moji prijatelji su od početka uz Pravdu, pa nikome nije  ništa sporno ili nejasno. Zajedno smo se oslobodili nekih stereotipa i predrasuda  za ove dvije i po godine, i tom smislu je ovaj je aktivizam imao pozitivan efekat na lični rast i razvoj.

Koji su Vaši ciljevi za koje ćete se zalagati na lokalnom nivou ukoliko uđete u Skupštinu grada kao odbornik?

U Skupštinu ulazimo kao Pokret Pravde, a ne kao individue. Ovo je nekakvo ,,predpolitičko‘‘ vrijeme i svaki odbornik će se čvrsto držati programa Pokreta. Najveći problem je definitivno privatizacija institucija. Ta praksa mora jednom prestati, ali neko mora i da podigne glas. Zato i insistiramo na tome da idemo  beskompromisno do kraja, a što nam svi zamjeraju, jer oko temeljnih postulata  jednog zdravog društva nema pregovora.

Kako Vi vidite svoj grad u budućnosti?

Budućnost Banje Luke je u rukama njenih građana. Možemo dobiti još betona, posjeći preostale aleje, dodatno zatrovati vazduh i od Vrbasa napraviti kanalizaciju.

S druge strane, možemo biti privredni, kulturni i turistički centar regije, univerzitetski grad, područje sa kojeg dolazi zdrava domaća hrana... To zavisi samo od nas.

                  MIlica 1

                                                                                                              Foto : Milica Ubavić, privatna arhiva

Smatrate li da su građani Banja Luke dovoljno probuđeni i osvješteni , te samim tim spremni za promjene?

Građani Banje Luke su iscrpljeni, umorni, razočarani, pa i uplašeni. Budućnost nam je neizvjesna, a rezultati rada dosadašnje vlasti su vidljivi na svakom koraku i nisu nimalo pohvalni. Ništa nam ne poboljšava kvalitet života, naprotiv. Izbori će pokazati koliko su građani spremni za promjene, ili bolje, koliko su apatični i nezainteresovani za vlastitu budućnost. Ja sam u ovom slučaju optimista.

Šta biste željeli poručiti svojim sugrađanima za kraj ovog intervjua?

Svojim sugrađanima mogu poručiti isto što i svojim učenicima - razmišljajte kritički, svojom glavom, ne dozvolite da vam životom upravljaju predrasude, strahovi i tuđi interesi.

Autor : Slobodna riječ