HILJADE GRAĐANA NA ULICAMA SARAJEVA: Slijedi li vrelo političko ljeto i promjena korumpirane vlasti

Opozicione stranke najavljuju širenje protesta na cijelu Federaciju, ali i Republiku Srpsku. Da bi se to desilo, političke partije, ali i građani, ne smiju odustati.

SLAĐAN TOMIĆ / 30. Maj 2020

Građanima Sarajeva dugo se spotičava građanska pasivnost, odnosno odsustvo demokratskog ispoljavanja nezadovoljstva radom vlasti putem protesta. Iako od februarskih protesta 2014. godine nije bilo ozbiljnijeg građanskog bunta, današnje okupljanje moglo bi, na mala vrata, uvesti val protesta. 

Hiljade ljudi, a prema nezvaničnim informacijama 10.000 ljudi, simbolično u 5 do 12 okupilo se kod Sebilja na Baščaršiji u Sarajevu. Organizator protesta je Platforma za progres profesora Mirsada Hadžikadića, a podršku su mu pružili predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, Naše stranke Predrag Kojović, Naroda i pravde Elmedin Konaković, Nezavisnog bloka Senad Šepić, kantonalni zastupnik Damir Nikšić i drugi lideri i političari. 

Zahtijeva je više: smanjenje korupcije, uspostava pravne države i održavanje izbora. 

Osim Sarajlija, na proteste su došli i nezadovoljni građani iz drugih gradova. 

Iz Hercegovine, tačnije iz Jablanice, na proteste je stigla i Ehlimana Dževlan. Smatra da promjene treba da krenu iz Sarajeva. “Da idu kao eho prema Hercegovini, Savi, Drini. Promjene sa mladim i sposobnim ljudima. Dosta je bilo. Vrijeme je da odu sami." 

Upitana da li vjeruje da Platforma za progres može donijeti promjene, Ehlimana odgovara: “Istinski vjerujem, jer ja imam sve. Djeca mi rade, suprug i ja radimo, odlično živimo. Imamo sve, ali nemamo jedno - to je država. I država mi treba, a nju jedino Platforma može donijeti. 

Iz Kiseljaka je na proteste došlo pet građana. Među njima je i Nedžla Anić, koja za BUKU kaže da je došla s nadom da se nešto može mijenjati. “Da nam omladina ne ide. I ovdje se može naći posao, a toliko obrazovane omladine nam odlazi da se to ne može izdržati. Vrijeme je da konačno ove koji nas 27 godina drže na nekoj lastici i koji rade samo za sebe, da ih konačno smijenimo. Na njihovo mjesto treba da dođe omaldina i neko ko želi ovu zemlju unaprijediti”, optimistična je Anić. 

Svjesna je da protesti nisu pravo mjesto za promjene, ali mora se, kaže, odnekud krenuti. Ohrabrena je što na protestima vidi hiljade ljudi, ali iz njene opštine odziv je bio slab. Uzrok tome vidi u činjenici da je većina u HDZ BiH, koji im daje pogodnosti protiv kojih se danas borilo 10.000 ljudi. 

Amra Ohran iz Visokog na proteste je došla u nadi da bi građani BiH jednog dana mogli biti ujedinjeni izvan etnonacionalnih torova. Potrebne su promjene, a Ohran kaže da bi “mijenjala sve, osim prirode”. 

Na proteste je s transparentom došla i 24-godišnja Nejra Lilić, a na naše pitanje zašto je tu, a ne kao većina njenih vršnjaka u ljetnim baštama na kafi, kaže “zato što, nažalost ili na moju sreću, nemam nikoga iza leđa i mnogo me je strah ukoliko budem imala djecu da li ću imati prostor ili okruženje u kojem mogu ostati. Bojim se da za nekoliko godina neću ovdje moći živjeti, ako čak ne i manje - mislim da se radi o mjesecima ili danima”.

Korumpirana vlast i društvo nejednakih šansi svakodnevni su podsjetnik da treba napustiti Bosnu i Hercegovinu, a zadržati je mogu samo promjene, kaže Nejra. “Eventualna promjena vlasti koja bi pokazala da se zaista promijenila. Ja zaista ne želim da znam za bh. jelovnik koji iznosi preko 20 miliona KM, a koji je potrošen ni za šta. Ako prestane iracionalno trošenje javnog novca, mogla bih ostati”, objašnjava za BUKU uslove pod kojima neće napustiti zemlju.

 IMG 20200530 133634

Nesvrsishodno i neučinkovito kritikovanje vlasti tokom prijateljskih druženja, studentkinja Selma Ćatibušić zamijenila je konkretnim djelovanjem – odlaskom na proteste. Kaže nam da ne želi prihvatiti život u nakaradnom sistemu protiv kojeg je danas digla svoj glas: “Oni koji su na vlasti smatraju da je BiH njihova privatna imovina, a da mi nemamo pravo na svoju državu, e protiv toga se želim boriti. Svojoj djeci ne želim ostaviti ono što sada ja imam kao građanka BiH. Vjerujem da možemo nešto promijeniti, zato sam i tu”. 

IZVJESNA SARADNJA OPOZICIJE I NEIZVJESNI IZBORI 

Mirsad Hadžikadić je kazao da je ključ protesta nezadovoljstvo građana radom vlasti, kojoj nedostaje odgovornosti i progresa. "Ovo je poruka da građani više neće trpiti ovo što se dešava. Ako mi nećemo da preuzmemo stvar u svoje ruke mirnim putem, niko nam to neće dati”, poruka je Hadžikadića. Upitan da li je na pomolu saradnja sa opozicionim strankama koje su ga podržale, kaže da je Platforma otvorena za sve koji žele prihvatiti program – država, znanje, mladi. “Na tom principu se trebamo dogovarati posebno sa opozicionim strankama. Bojim se da neće biti izbora, bojim se da će biti mostarizacija BiH. Ako izbora bude, neophodno je da to budu elektronski izbori. Jedan ključ je okupljanje opozicije oko programa, a ne oko fotelja”, rekao je Hadžikadić, te dodao “da imamo elektronske izbore, na vlasti ne bismo imali ove koji su na vlasti i koji kradu izbore. Ne bude li promjena koje garantuju održavanje izbora, novi protesti biće održani krajem juna". 

Protesti u 12 do 15 možda su prekasno došli, a potvrđuje to lider Naše stranke Predrag Kojović, koji kaže da je već 12:05. “Iskreno se nadam da će ova šetnja probuditi istu ideju i kod građana Banjaluke, Tuzle, Mostara.” Kojović smatra da će građanima cijele BiH, kao što je to već učinjeno građanima Mostara, biti onemogućeno osnovno demokratsko pravo – prvo izbora. “Mislim da izbori nisu izvjesni kao što javnost misli. Vladajuće stranke će uraditi sve da se izbori ne održe ove godine." Između ostalog, ova vrsta skupova treba da izvrši pritisak na vlast i Centralnu izbornu komisiju da se izbori održe. 

Bez dobre opozicije, nema ni odgovorne vlasti, a upravo se danas okupljenim političkim liderima spočitava nedovoljno kritikovanje vlasti. “Iskreno da kažem, najžešće političke borbe se vode u parlamentima, a ne u javnosti. Teško mi je komentarisati nečiji utisak”, odgovara Kojović na naš upit može li opozicija učiniti više.  Dodaje da će učiniti sve da ne uđu u vlast sa onima koje kritikuju, te da sa ovakvom SDA sigurno neće u vlast. 

Nermin Nikšić, predsjednik najveće opozicione stranke u Federaciji, vjeruje u promjene. “Došli smo da damo podršku gospodinu Hadžikadiću, a planiramo da, kao grupacija stranaka koja je ranije dogovorila zajednički nastup, napravimo seriju okvakvih protesta širom BiH. I u Banjaluci i u Mostaru, gdje želimo podići državnu zastavu i reći da je dosta”, najavljuje Nikšić seriju protesta. I SDP BiH je bio dio vlasti sa SDA, pa je bilo neizbježno pitanje mogu li biti dosljedni, a njihov lider tvrdi da je odgovor u činjenici da su odbili pozive SDA da budu u vlasti. 

Proteste su podržali i nekadašnji članovi SDA Elmedin Konaković i Senad Šepić. Obojica za BUKU tvrde da sada jesu alternativa. 

“Došli smo da podržimo gospodina Hadžikadića. I da najavimo da će protesti biti cijelo ljeto sve dok ne bude izbora, i narednu godinu ako bude trebalo. Biće masovni i u cijeloj državi”, najavljuje Konaković. “Glas protiv stanja u kojem građane kradu, lažu i to nakon pokradenih izbora”, objašnjava svoj dolazak na proteste Senad Šepić.

Promjene su moguće, ali kada se promijeni Izborni zakon, dodaje on, uvjeren da, ukoliko ne bude sličnih protesta, slijedi mostarizacija BiH. 

IMG 20200530 132806

Propisana distanca od dva metra i nošenje maski nisu ispoštovani, a organizatorima nije bilo dozvoljeno zadržavanje i držanje govora. Stoga je organizovana šetnja od Sebilja do zgrade Parlamentarne skupštine BiH. Nepregledna kolona građana pola sata uzvikivala je da želi promjene. Iako pozvani da se raziđu, građani su posjetili i Zemaljski muzej, koji godinama vodi bitku za opstanak, a svakog mjeseca upitno je postojanje ovog hrama kulturno-istorijskog nasljeđa. Predsjednik Platforme za progres Mirsad Hadžikadić kratko se obratio okupljenim građanima, kazavši da će vjerovatno platiti kaznu, ali da je to vrijedno, jer se sada građani osjećaju kao taoci. Hadžikadiću su tokom protestne šetnje i govora prilazili građani, koji su ga grlili i ljubili.   

Jesu li promjene zaista moguće

Pitanje za milion dolara je da li su promjene zaista moguće. To smo pitanje postavili i političkom analitičaru i direktoru  Inicijative za bolju i humaniju inkluziju Žarku Papiću, koji kaže da je dobro što je organizovan protest.

“Dosta je više građanske šutnje, koja traje do 2014. godine. Volio bih da lijeve, građanske stranke napokon krenu dosta energičnije da se bore, s fokusom na socijalna prava”, preporučuje Papić. On naglašava da ta borba nije na zadovoljavajućem nivou, jer je razlog za protest bio to što aprilske penzije, iako zakonom predviđene, nisu povećane za 3%. “Tako je vlast ukrala penzionerima na godišnjem nivou 80 miliona KM. Jako bih volio da protesta bude, da ih bude što više i da budu što brojniji. Sva autoritativna vlast, a kod nas postoje tri partijska sistema i tri autoritativne vlasti na nacionalnoj osnovi, mnogo je slabija nego što na prvi pogled izgleda. Svaku od tih vlasti ozbiljniji protest može uzdrmati i dovesti do njene propasti. Dakle, za proteste sam u svakom slučaju”, komentar je protesta Žarka Papića za BUKU. 

Opozicione stranke najavljuju širenje protesta na cijelu Federaciju, ali i Republiku Srpsku. Da bi se to desilo, političke partije, ali i građani, ne smiju odustati kao što se desilo tokom protesta 2014. godine, protesta “Pravda za Dženana” i “Pravda za Davida”. Takođe, osim političkih partija, moraju se uključiti i socijalne kategorije društva poput penzionera, čijih predstavnika danas nije bilo. Na protestima nije bilo ni predstavnika Saveza samostalnih sindikata BiH, oni su zaokupljeni dokazivanjem ko je od dva predsjednika legalan, a ko se lažno predstavlja. Kako god, za promjene je potrebno više. I građana, i ideja, i nade. 

 Članak preuzet sa portala Buka